Kako se nalazimo u daljnjem zaključavanju, mini projekti poput ovog iz moje serije Umjetnost gledanja mogu biti veliki razbijači dosade i mogu vam pružiti načine da usavršite svoje vještine.
Osjećaj uzbuđenja i iščekivanja konačnog dolaska u planine nakon duge vožnje nikad me ne uspije razveseliti.
Ovu sam sliku napravio tjedan ili nešto prije zaključavanja, na putu do Snowdonije u Walesu, gdje sam vodio radionicu za Kraljevsko fotografsko društvo. Prikazuje jedan od mojih najdražih dijelova ceste u jednom od mojih najdražih dijelova svijeta.
Nakon mjeseci zaključavanja, sanjam dan kada mogu krenuti prema brdima i opet se voziti ovom cestom, okrijepiti dušu i podstaći kreativni duh. Za mnoge od nas naša početna veza s krajolikom bit će kroz prozor nekakvog vozila, tako da uključivanje elementa kroz koji ga gledamo ima zanimljiv fotografski potencijal.
Dosadno, to je već učinjeno! Ova slika više je nego naklonjena djelu Leea Freidlandera, u čijoj knjizi America by Car vidi da glavni fotograf koristi prozore svog vozila kao uređaj za kadriranje dok putuje državama. Jednostavno volim Friedlanderovo djelo i dugi niz godina odupirao sam se snimanju sličnih slika u strahu da ne budem puki danak.
Međutim, odnedavno sam ih počeo uzimati. Zašto ne? Koga briga? Sumnjam da ću to pretvoriti u ozbiljan posao, ali slike mi pričinjavaju zadovoljstvo. Kao uređaj za uokvirivanje privlačnost prozora automobila, sa svojim zavojima, kutovima, zrcalima, izobličenjima, prelamanjima i odsjajima, stvara predivan niz kompozicijskih alata. Lako je vidjeti kako je Friedlander ovo zavedeno pa je nastao u tako veličanstvenom nizu slika.
Kao što sam već rekao, ako nikada ne napravite fotografiju jer ste je već vidjeli, tada možda nikada nećete snimiti drugu fotografiju; međutim, ako napravite sliku, premda pastiš, možda ćete je s vremenom moći razviti u nešto što je više ‘vaše’, a ne u puki klišej.
• Ostali članci iz serije Umjetnost viđenja